ISPOVIJEST: “Radim kao konobar u restoranu”

ISPOVIJEST: “Radim kao konobar u restoranu”

Kao konobar u restoranu radim i došla je žena sa svojim dijetom u restoran, to dijete je bilo veoma nestašno i obaralo je sve sa stolova.

Rekao sam par puta da ga pripazi pa mi je ona rekla ”Pa šta da radim, mali ima 4 godine, dosadno mu je”.

Ajde iskuliram ja to na kraju, kad jednog momenta kada sam nosio supu za jedan sto to dijete mi se svom snagom zaleti i zakuca u noge i naravno vruća supa se prosula i po meni i po njemu.

Dijete počinje da vrišti, zatim njegova majka plače i viče na mene da želim da joj ub-ijem dijete.

Htio sam joj svašta reći ali moj gazda stao između nas i odgurnuo je (jer me udarala) i izbacio je iz restorana, rekao joj je da ugrožava njegove radnike. Sjutradan sam dobio slobodan dan zbog opekotina. Volim svog gazdu

 

BONUS ISPOVIJEST:

 

Prije 14 godina moja deda je umro, tačnije 4. januara.  Kako je bilo hladno, ja sam spavala u dnevnom boravku jer se tu ložila vatra. Tog jutra moj deda je ustao oko 5h, naložio vatru, probudio me i rekao :”reci babi
da sam ja naložio vatru”. Pored mene je sjeo na stolicu, nakrivio glavu unazad i urmo. Kako je to bio dovoljan stres za mene koja sam tad imala 13 godina, roditelji su insistirali da ne idem na sahranu..Ostala sam kući sa tetkom jer je imala sinčića od 3 mjeseca i nije mogla da ide na sahranu svog oca. Nakon toga mnogo puta sam dedu sanjala. Pričao je sa mnom i jednom prilikom me zvao da dođem kod njega pružajući mi ruku.Taj dan su svi moji otišli u crkvu da se pomole za mene, jer eto postoji vjerovanje kad te mrtvac zove to znači smrt te osobe.

Otišla sam mu na grob, tad, prvi put i više mi nikad nije došao u san. A moj mali rođak koji je imao 3 mjeseca kad je on umro me je tada zovnuo nadimkom kojim me je samo deda zvao i kojim me od njegove smrti niko nije zvao. Nevjerovatno je to da su to bile njegove prve riječi.

admin2

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *